Plitvička jezera proglašena su nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine te su najstariji i najveći nacionalni park u Hrvatskoj. Godine 1979. upisana su na UNESCO-ov popis svjetske baštine, među prvim nacionalnim parkovima na svijetu.
Plitvička jezera stalno mijenjaju oblik: zahvaljujući procesu stvaranja sedre, jezera i slapovi neprestano mijenjaju svoj izgled i konfiguraciju. To je „živi“ sustav koji nikada ne izgleda isto kao prije stotinu godina.
Prema narodnoj predaji, jezera su nastala nakon strašne suše kada se pojavila Crna kraljica. Uslišila je molitve naroda, a iz neba je pala kiša koja je padala toliko dugo dok nije formirala 16 jezera.
Poznati Veliki slap visok je 78 m i ujedno najviši u Hrvatskoj, a razlikuje se postankom i izgledom od ostalih. On jedini ne dolazi iz jezera i ne pada u jezero. Voda koja dotječe na slap potječe od potoka Plitvica i obrušava se svom objedinjenom snagom niz okomitu vapnenačku stijenu.
Čak 80 % površine parka prekriveno je šumama. Čorkova uvala najočuvaniji je prirodni kompleks šume u parku. Na osamdeset hektara velikoj površini zabilježena je netaknuta prašumska struktura jelovo-bukove šume na nadmorskoj visini do 1028 metara. Stabla se tamo propinju uvis i preko pedeset metara.
Zbog neprohodnih šuma i straha koji su nekoć ulijevale, ovaj je kraj na starim zemljovidima bio označen kao „Hortus Diaboli“ ili Vražji vrt.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije
